Nedjelja, 31. ožujka. Nakon nekoliko mjeseci, ponovo smo odlučili malo prošetati bregovitim područjem oko naselja Zalaszántó, dijela Nacionalnog parka Balatonsko gorje koje obuhvaća sjeverno zaleđe jezera Balaton, od Malog Balatona na zapadu do poluotoka Tihany na istoku.
Krenuli smo uobičajenim putem od Nagykanizse do mjesta gdje rijeka Zala istječe iz Malog Balatona, na kojem počinje desetak kilometara duga šetnica sredinom jezera (jedan od mogućih sljedećih izleta), a zatim smo posjetili Hévíz, poznato ljekovito kupalište s jednim od najvećih termalnih jezera na svijetu (površine od 47.500 kvadratnih metara). Nakon kraćeg razgledavanja Hévíza, nastavili smo put do mjesta od kojeg počinje uspon do ostataka tvrđave Tátika (nekoliko kilometara sjeverno od Zalaszántóa), smještene na 413 metara visokom bazaltnom brdu s kojeg se pruža impresivan pogled na okolne brežuljke i jezero Balaton.
Prema dostupnim podacima, tvrđava nosi ime po obitelji Tátika i izgrađena je još u periodu prije dolaska Mongola. Od 13. stoljeća tvrđava je dograđivana i mijenjala vlasnike, da bi je u 16. stoljeću najprije razrušili i spalili Turci, a početkom 18. stoljeća u potpunosti uništile trupe Habsburške Monarhije.
U povratku s vrha, odlučili smo prošetati prekrasnom zaobilaznom stazom što vijuga gustom šumom u kojoj je tlo u ovo godišnje doba obilno prekriveno srijemušem (medvjeđi luk).
Dan smo završili u poznatoj Gyöngyösi Betyárcsárdi, koja nudi odličan izbor jela i zasigurno je jedna od najboljih čardi u ovom djelu Mađarske…